Ekomarket.ba
Vijesti
ZAŠTO SE MORAMO UDEBLJATI

 

 
 
Zašto se neke osobe debljaju? Bilo da pitate amatere ili stručnjake za mršavljenje najčešće ćete dobiti odgovor da te osobe previše jedu a premalo se troše. Ako onda pitate ”ali ZAŠTO ti ljudi jedu više nego što se troše” odgovor postaje teži. Nerijetko možete čuti čak i da ti ljudi imaju loš karakter ili su lijeni.
 
 
 
 
Možda je svijet jednostavno nepravedan? Mozda neki ljudi moraju biti gladni da bi zadržali normalnu težinu? Doživotno? Pregled znanstvenih studija nesumnjivo pokazuje upravo to da izgladnjujuće dijete (dijete sa reduciranim unosom kalorija) u skoro svim slučajevima dovode do mršavljenja, ali nakon toga i do povratka na početnu težinu. Često i na veću težinu, sa manjom mišićnom masom nego ranije, što se obično naziva ”jo-jo efekat”. Ako ćemo vjerovati znanstvenom istraživanju možemo dakle od izgladnjujućih dijeta očekivati ovaj rezultat. Mršavljenje dok se čovjek ne izmori od gladi i patnje, nakon čega slijedi povratak na stari način prehrane i povratak izgubljenih kilograma.
 
Neki su iz ovog fiaska izvukli drastične zaključke te preporučuju operacije smanjenja želuca u cilju mršavljenja (vrlo učestalo i u Americi i u Švedskoj), nakon čega je čovjek vječno prisiljen jesti malene porcije hrane. Ali zar je ovo zaista neophodno? Kako to da su ljudi prije bili mršavi i zdravi, prije nego sto su uopće i postojali nekakvi ekperti za mršavljenje i hirurzi koji ljudima smanjuju želuce hirurškim nožem?
 
 
Nazad na pitanje ”ZAŠTO neki ljudi jedu više nego što troše”. I što je uopće to što neke ljude tjera da jedu previše ili prečesto? Slatkiši, čokolade, kolači i druge grickalice između obroka i kasno navečer, zašto nekima treba a drugima ne? Kako to da i kad zapravo nismo gladni često osjećamo želju za jelom, najčešće želju za slatkim?
 
_________________________________________________
U svoj toj prici o "kalorijama unutra" i "kalorijama van" zaboravljamo da hormoni imaju veliki utjecaj na promjenu tjelesne tezine. Poznato je npr da nedostatak hormona stitnjace (usporeni metabolizam, hipotireoza) moze dovesti do povecanja tjelesne tezine za odredjeni broj kilograma, dok visak istog hormona (ubrzani metabolizam, hipertireoza) moze dovesti do mrsavljenja. Da li bi netko optuzio osobu koja se udebljala 5 kilograma zbog nedostatka hormona stitnjace da je lijena ili pohlepna, da li bi rekao da se osoba trebala vise kontrolirati i ne jesti kad je ista bila gladna? Vjerojatno ne. Umjesto toga bi se osobi dale tablete sa hormonom stitnjace sto bi moglo dovesti do postepenog smanjenja prekomjerne tjelesne tezine.
Ista stvar vazi za hormon kortizon koji se ponekad daje u visokim dozama protiv odredjenih bolesti i vrlo ucestala posljedica je debljanje nerijetko 10 kilograma ili vise. Da li bi ste rekli da su se ove osobe udebljale zbog toga sto su iznenada pocele jesti vise i kretati se manje? Ne, iako je doslo i do toga, to ipak nije bio RAZLOG debljanja. Razlog je bio hormonalni poremecaj sa visokim nivoima kortizona u tijelu. Zene koje upotrebljavaju antibebi pilule, ili slicne hormonalne kontracepcije, cesto dobivaju na tezini (u odredjenim slucajevima cak i mnogo). Razlog je efekat hormona zutog tijela. Dakle jos jedan hormonalni uzrok debljanju.
 
 
Spomenuti poremecaj hormona stitnjace, kortizona ili hormona zutog tijela je medjutim faktor debljanja samo kod manjeg dijela svih onih koji pate od prekomjerne tjelesne tezine. Ovo dakle ne moze biti objasnjenje za danasnju sve ucestaliju debljinu. U nasem tijelu postoji jedan drugi hormon za kojeg se s velikom sigurnoscu moze reci da je uzrok debljanja u najcescem broju slucajeva. Ovaj hormon odredjuje sto se u nasem tijelu dogadja sa hranjivim tvarima secerom i masnocom.
 
 
Kad jedemo namirnice bogate ugljikohidratima (secerom ili skrobom) kao npr krumpir, rizu, kruh, tjesteninu, peciva i bilo sto napravljeno od brasna, oni se razgradjuju na osnovne molekule secera glukozukoja se brzo absorbira u krvotok. Tako se brzo podize razina secera u krvi i odmah zatim se iz gusterace izlucuje hormoninzulinkoji uklanja secer iz krvi na nacin da jedan mali dio salje u misice i jetru da bude gorivo tijelu slijedecih nekoliko sati, a ostatak secera se pretvara u masnoce i pohranjuje u masnim stanicama kao rezerva energije ”za kasnije”.
 
Kako inzulin brzo isprazni krvotok od glukoze, secer u krvi je nekoliko sati iza jela jos nizi nego sto je bio prije jela. Tijelo tada ”misli” da mu nestaje goriva (energije) a inzulin u krvotoku je jos visok sto sprecava iskoristavanje spremljene masnoce za energiju. Upravo ovdje nastupa problem, jer dokle god je inzulin prisutan u krvotoku nemoze doci do sagorijevanja masnoce za energiju jer ovaj hormon jednostavno ”zakljucava” masnocu unutar masnih stanica. Rezultat je glad i potreba za hranom bogatom ugljikohidratima koja daje brzu energiju. Kada onda ponovo jedemo ugljikohidrate tijelo ponovo sprema energiju kao masne naslage istovremeno dok je inzulin u krvi visok.
 
 
 
Teski nedostatak ovog hormona do kojeg dolazi usljed bolesti diabetes tip 1 (mladenacki diabetes) dovodi do toga da se zalihe masti skoro potpuno isprazne. Tijelo tada nemoze proizvoditi inzulin i rezultat je da se tjelesna tezina naglo smanjuje bez obzira kolika kolicina hrane se unosi u ogranizam. Suprotno tome, davanje injekcije ovog hormona zdravim osobama dovodi skoro bez greske do povecanja tjelesne tezine tj masnih rezervi. Pokazano je takodjer da deblje osobe imaju visoku razinu ovog hormona u krvotoku za razliku od mrsavih osoba kod kojih je nivo ovog hormona nizak.
 
 
Drugim rijecima – visoke kolicine inzulina u krvi dovode do debljanja tj nakupljanja masnih naslaga. Naprotiv, odsustvo inzulina omogucava sagorijevanje masnoce (kako one iz hrane koju jedemo tako i one iz nasih masnih zaliha) sto dovodi do mrsavljenja. Odsustvo inzulina omogucava masnim stanicama da polako otpustaju svoj sadrzaj masnoce u krvotokgdje se masnoca pretvara u energiju koja je tijelu potrebna za normalan rad.
 
Dobra vijest je da covjek sam moze utjecati na kolicinu inzulina u krvi. To je dapace relativno lako, uz pomoc izbora hrane koja se unosi u organizam. Visoki sadrzaj secera ili drugih ugljikohidrata u hrani koju jedemo dovodi do brzog podizanja kolicine inzulina u krvi. Masnoca i proteini ne dovode do iste stimulacije ovog hormona. Upravo ovo je razlog zbog kojeg prehrana sa dovoljno niskom kolicinom ugljikohidrata kod osoba sa prekomjernom tjelesnom tezinom gotovo bez greske dovodi do mrsavljenja. A kako covjek slobodno moze jesti ostalo (osim ugljikohidrata) kod ovakvog mrsavljenja nema ni gladi.


Autor: Anita Supe
http://istineilaziohrani.blogspot.com/2010/04/zasto-se-debljamo.html


← SVE VIJESTI